Polaznik

Ivana Švragulja

Ivana Švragulja, Petrinjka, majka dvoje djece, učiteljica Likovne kulture u OŠ Mate Lovraka u Petrinji i voditeljica Učeničke zadruge „Lovreki“. Ilustratorica nekoliko slikovnica i knjiga, slikarica, spisateljica. Petrinjska djeca su ju upoznala i van škole kao voditeljicu brojnih edukativno – likovnih radionica za djecu i mlade. O sebi kaže: „Dijete u meni je uspješno preživjelo i još uvijek nisam otkrila što me u stvari više veseli: slikati, pisati, praviti nakit, igrati se s djecom, ležati u travi i razbijati oblake… Pripadam klasi nepokolebljivih entuzijasta i pozitivaca, vjerujem da su svi ljudi dobri dok me svojim upornim djelovanjem ne uspiju, pojedinci, uvjeriti u suprotno. Pišem, slikam, stvaram, igram se. Zahvaljujem mojim dragim prijateljima i obitelji koji me svakodnevno potiču i uporno uvjeravaju da sam na pravom putu. I uistinu bez stvaranja ne mogu živjeti. Drago mi je kada zarazim stvaralaštvom ljude i djecu oko sebe. Kada se razgovor uz kavu pretvori u šutnju u pisanju i/ili slikanju. Malo je ljudi s kojima se može stvarati i biti zajedno. Pravi blagoslov. U zadnje vrijeme više slikam, manje pišem, ponekada radim nakit. Volim istraživati, tako da je većina mojih novijih slika u kombiniranoj tehnici boja za svilu, tuša, vodenih boja i pasta koje daju privid posrebrenih dijelova. U potrazi sam za savršenim intenzitetom boje. Crteži (skice) većinom nastaju tijekom druženja s prijateljima, vrlo rijetko promišljam stvaranje kao zadatak, već kao opuštanje. Kasnije ih koloriram i dodajem naziv koje dođe sam po sebi kao bilješka osobnog dnevnika. Nazivi slika su nedjeljivi od slika pa ih upisujem u same slike. Izrada nakita je moja druga strast, u kojoj također volim istraživanje, u zadnje vrijeme radim puno u kombinaciji metala, poludragog kamenja i perlica. Bit stvaranja je igra, pa se tako moje ogrlice, narukvice ne ponavljaju, već je uvijek nova varijacija na temu medija kojim se trenutno bavim, odsjaj dana i energija koje me okružuju. Izrada nakita vraća me u neka davna vremena mirisa bakinih kolača i kukičanja uz peć u tišini i miru večeri. Keramika iz petrinjskog blata je najnovija ljubav, o njoj ne mogu puno govoriti, ali ću vam rado pokazati veselje, mir koji nastaju stvaranjem u glini. Stvaranje za mene je radost i veselje, opuštanje i mir koji želim prenijeti u druga srca. Upravo stvaranje i želja za novim znanjima me potaknula da se prijavim na ove radionice. Silvije i Aleksandar su divni voditelji koji s lakoćom i radošću prenose znanja u radu raznovrsnim tehnikama, neizmjerno sam zahvalna na ovoj prilici.“